Scroll images by bigoo.ws

7 NOVIH SVJETSKIH ČUDA! welcome!
   
06.01.2007.

Popis ................

Popis novih  Svjetskih čuda biće objavljen  u  Julu ove godine.

01.01.2007.

SRETNA NOVA GODINA

Svim ljudima na ovom svijetu želim sretnu NOVU 2007 GODNIU!!!!!!!!!!
[

25.12.2006.

:)

:)

25.12.2006.

Čestit Božić

Svim Kršćanima koji slave Božić po Gregorijanskom kalednaru želim Čestit i miran Božić.

23.12.2006.

:)

:)

22.12.2006.

Obelisk

Obelisk (grč.mali ražanj) označava monolit s četiri stranice koji se sužava prema vrhu na kojem se nalazi piramidion prekriven pločicom elektruma (smjesa zlata i srebra). Obelisci su se postavljali u paru ispred pilona hramova. Obelisk predstavlja simbol Sunca i podsjeća na povijesni kult uspravljenog kamenja na kojem se "odmaralo" Sunce nakon zalaska.


21.12.2006.

New York

New York je grad sa stanovnika na 800,31 km² i najveći grad Sjedinjenih Američkih Država. U gradskoj aglomeraciji živi 22.313.756 ljudi (procjena 1. siječnja 2005). Kako bi ga se razlikovalo od savezne države New York, u Americi se često naziva New York City. Nadimak grada je Big Apple (Velika jabuka).

Danas obuhvaća, osim Manhattana, i četvrti (boroughs) Bronx, Brooklyn, Queens i Staten Island. Metropolitansko područje New Yorka spada u gospodarski najznačajnije regije svijeta. U gradu se nalaze brojne arhitekturne znamenitosti, 500 galerija, oko 150 muzeja, više od 100 kazališta te više od 17.000 restorana.

New York leži na istočnoj obali SAD-a u saveznoj državi New York, na ušću rijeke Hudson i na East Riveru, prosječno šest metara iznad razine mora. Na suprotnoj, zapadnoj obali Hudsona nalazi se Jersey City u susjednoj državi New Jersey. Zemljopisne koordinate su 40,46 stupnjeva sjeverne širine i 73,54 stupnjeva zapadne dužine.


18.12.2006.

Hollywood(Los Angeles)

Hollywood je ime gradske četvrti Los Angelesa SAD, koja je poznata po koncentraciji filmskih studija i kućama glumačkih (hollywoodskih) zvijezda.Danas je to jedan od najubranijih i najpopularnijih četvrti na svijetu.

Naseljenost: oko 300.000 stanovnika

Danas aktivni filmski studiji:

  • 20th Century Fox - Century City, LA
  • Paramount Pictures
  • Sony Pictures Entertainment - Culver City, LA
  • NBC Universal Entertainment
  • Warner Bros. Entertainment
  • Buena Vista Motion Pictures Group
  •  
17.12.2006.

Brasilia(Brazilija)

Brasília je glavni grad Brazila.

Brasília noću
Brasília noću

Smješten je u saveznom distriktu Distrito federal na središnjoj 1000 metara visokoj visoravni Planalto cental, unutar savezne države Goias. Udaljen je 207 km. od Goianie, 1531 km. od Salvadora i 930 km. od Rio de Janeira. Ima 2,282,000 stanovnika.

Iako je u Brazilu postojala ideja o preseljenju prijestolnice u unutrašnjost već od 1891., Brasilia je osnovana 1956., na poticaj tadašnjeg brazilskog predsjednika Juscelina Kubitscheka koji je htio rasteretiti prenapučene obalne krajeve zemlje, i stanovništvo privući u unutrašnjost. Grad je izgrađen do 1960., te je 21.4. iste godine inauguriran kao novi glavni grad.

Grad su projektirali urbanist Lucio Costa, arhitekt Oscar Niemeyer, i pejzažni arhitekt Roberto Burle Marx, koji su Brasiliji namjenili tadašnja najmodernija estetska i konstrukcijska dostignuća. Tlocrt grada ima oblik raskriljene ptice, u čijem tijelu se nalaze najznačajnije upravne i javne zgrade, dok su u krilima samodostatni stambeni blokovi. Grad se i danas veoma brzo širi u skladu s prvobitnim urbanističkim planom.

Među znamenitostima, uglavnom Niemeyerovim projektima, ističu se Palača nacionalnog kongresa, Katedrala, te uz umjetno jezero predsjednička palača Palacio Alvorada.

UNESCO je Brasiliju proglasio mjestom svjetskog nasljeđa.

 

 

16.12.2006.

:)

:)

12.12.2006.

Stvarno nema potrebe!

Sad sam malo prelistao komentare i vidim da su pojedine osobe kod vjerskih građevina pisali uvredljive komentare.Ja nemam namjeru doticati se religije,ali NA MOME BLOGU BEZ VRIJEĐANJA!!!!!

11.12.2006.

Američke piramide

Piramide Maja

Duboko u džunglama Meksika i Gvatemale leže misteriozni hramovi i piramide drevnih Maja. Dok su Europljani još uvijek bili u popriličnom 'zaostatku s gradivom', ova je nevjerojatna civilizacija imala svoju kartu svemira, razvila je sistem pisanja i bili su odlični matematičari. Također su bez ikakvih metalnih pomagala i poznavanja kotača napravili gradove, piramide i hramove širom područja prekrivenog prašumom.

Sve su njihove građevine, uključujući i piramide, bile građene prema položaju zvijezda Sunčeva sistema.

Meksičke piramide imale su ravne vrhove na kojima se nalazio hram, a unutrašnjost tih piramida služila je kao grobnica tadašnjih vladara.

Dolina piramida iz Perua

U području između južnoameričkih gradova Chiclayo i Trujillo arheolozi su pronašli ostatke čak 26 piramida. Dolina piramida, kako su je nazvali, otkrila je dokaz o postojanju civilizacije koja je živjela na tim prostorima vjerojatno još davno prije dolaska Inka. Stoga se vjeruje da su piramide iz Perua stare jednako koliko i piramide iz Egipta i zigurati iz Mezopotamije.

Sagrađene su davno prije dolaska Inka
Ostaci dvije najveće peruanske piramide su veličanstveni: Piramida Sunca (Huaca del Sol) je duga 345 metara, a široka 160 metara, dok Piramida Mjeseca (Huaca de la Luna) ima 290x210 metara. Međutim, to nije njihova prava veličina jer su obje s vremenom erodirale na krajevima, a da stvar bude još gora, španjolski su konkvistadori, tražeći zlato u njima, skrenuli tok rijeke Moche i usmjerili ga direktno na piramidu kako bi je lakše raskopali. Zbog toga su nepovratno nestale gotovo dvije trećine te veličanstvene piramide.

Sunčeva piramida iz Teotihuacana

Prije više od tisuću godina drevni grad Teotihuacan koji je 40-ak kilometar udaljen od grada Meksika bio je religijsko središte stare Amerike s preko 200.000 stanovnika. Oko 200 godina p.n.e. sagrađena su najvažnija obilježja grada, Sunčeva piramida, Mjesečeva piramida i Ulica mrtvih, a piramide su toliko impresivne da ih se prije iskapanja smatralo brdima. Površina Sunčeve piramide je velika gotovo
kao i površina Keopsove piramide, no zbog terasaste građe i manje strmine nije ni približno tako visoka. Otkrivena je 1971, a sagrađena je na prirodnoj špilji koja se sastoji od četiri prostorije. Prastanovnici Amerike su, naime, vjerovali da su špilje izlaz u duhovni svijet.

Sve piramide sadrže široki, debeli sloj liskuna koji je morao biti dovezen iz Brazila, udaljenog nekoliko tisuća kilometara. Liskun je inače vrlo krhak i lako se mrvi, a opet je nekako donesen iz velike udaljenosti, u ogromnim blokovima, i to bez kotača, a iskorišten je u unutrašnjosti piramide. Inače se koristi kao električni izolator, pa ostaje pitanje u koju svrhu zapravo bio korišten.

08.12.2006.

Kineske piramide

Vjeruje se da se u Kini nalazi preko stotinu piramida različitih veličina, no kako kineske vlasti još uvijek ne dopuštaju strancima obilazak svojih piramida, zasad se tek nagađa o njihovom ukupnom broju, kao i o njihovom izgledu i namjeni.

Otkrivene su tek sredinom prošlog stoljeća, kad ih je u slučajnom preletu ugledao američki vojni zrakoplov.

Najveća među njima je Bijela piramida, koja visinom od 300 metara nadmašuje Keopsovu. Pretpostavlja se da su stare oko 4.500 godina, a napravljene su od blata koje je s godinama postalo tvrdo poput kamena i poput većine ostalih svjetskih priamida ravnog su vrha.

Ovo je jedina slika koju imam,pošto kineske vlasti ne daju nikome da vide piramide,uspjelo je se "napraviti" samo 6 slika piramida u Kini.

07.12.2006.

""Bosanska piramida""

Kad je nedavno istraživač Semir Osmanagić, koji živi i radi u SAD-u, na području Visokog u Bosni otkrio piramidu, bosanska piramida postala je glavna tema zafrkancije.

Bez obzira na to što ozbiljni znanstvenici ne žele ni razgovarati o mogućnosti da u Bosni postoji piramida, Bosanci su zaključili da piramida, ako ništa drugo, zasad barem ima izvrstan turistički potencijal.

Osmanagić je, dakle, na temelju svojih istraživanja zaključio da se ispod brda Visočica, koje je nekih tridesetak kilometara udaljeno od Sarajeva, nalazi stepenasta piramida stara ni manje ni više nego 12.000 godina. Štoviše, uvjeren je da je pronašao prvu europsku piramidu koja je vrlo slična piramidama otkrivenim u Južnoj Americi. Osmanagić vjeruje da je na vrhu bosanske piramide bio hram te da ju je sagradio narod koji je na ovim prostorima živio davno prije Ilira.

Moje mišljenje:Ja mislim da to ipak nije piramida a evo i razloga:SEMIR TVRDI DA JE TU ""PIRAMIDU"" IZGRADIO NAROD(CIVILIZACIJA) KOJA JE POSTOJA PRIJE VIŠE DESETAKA HILJADA  GODINA,I DA JE TU CIVILIZACIJU SA ZEMLJE IZBRISALA NEKA KATASTROFA.E OVAKO SVI NAUČNICI POBIJAJU TU TVRDNJU:AKO JE TA CIVILIZACIJA POSTOJA GDJE SU KOSTURI OSTATCI LJUDI.....JER JE U I GRČKOJ,RIMU...PRONAĐENI KOSTURI LJUDI KOJI SU ŽIVIJELI U SVOME DOBU,A U VISOKOME,BOSNI..NIKADA NIŠTA NIJE PRONAĐENO,ZNAČI JEDAN OD GLAVNIH ARGUMENATA PADA U VODOU.

06.12.2006.

PORUKA ZA MALOG ŽOHARA!!!!!!!!

Ti meni kažeš da si  našao na internetu,možda bi ti neko povjerovao ali nemaš dokaza dok ja imam:

1.E A JESI LI NA INTERNETU NAŠAO I KOMENTARE NA MOME BLOGU,JER SU POPPUNO ISTI KO NA TVOM PLAGIJATU!!!!!!

2.JOŠ JE NEŠTO ČUDNO,IMAŠ SVE ISTE SLIKE KAO I JA!!!!!!!!!!!

3.TEKST JE ISTO DO RIJEČI!!!!!!!!!!!!!

05.12.2006.

ŽOHAR JEDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

www.cudaaa.blogger.ba,onaj koji je napravio ovaj blog je sve kopirao od mene,sve što sam do sada napisao,ŽOHAR JEDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

04.12.2006.

Abu Simbel: Najljepši egipatski hramovi

Možda se od većine taštih vladara razlikuju samo po velikom religioznom značaju svojih hramova i grobnica, jer je jasno da je divinizirani kralj u očima pobožnih podanika mnogo jači i moćniji nego onaj koji nema direktnu božansku potporu.

Dva hrama u Abu Simbelu u Nubiji svrstavaju se među najljepša i najintrigantnija egipatska dostignuća. Bez obzira na to, prijetilo im je potpuno uništenje, a akcija njihova spašavanja, dovršena 1968. godine, vjerojatno je najskuplji i najneobičniji zahvat očuvanja neke građevine.

Hramovi su sagrađeni tijekom vladavine Ramzesa II, jednog od najutjecajnijih faraona novog carstva. Veći hram posvećen je kultu Amona Ra, Ra Haraktea i Ptaha te samog Ramzesa, a manji je hram Ramzes II. posvetio božici Hator i svojoj omiljenoj supruzi Nefertari.

Oba su hrama zadržala prostornu organizaciju specifičnu za egipatske hramove u dolini, a posebnima ih čini činjenica da su doslovno u potpunosti uklesani u stijenu. Međutim, nakon izgradnje prvih sustava za navodnjavanje, prijetila je opasnost da hramovi Abu Simbela (zajedno s ostalim nubijskim hramovima i spomenicima) budu potopljeni.



03.12.2006.

Katedrala Sagrada Familia(Katedrala Svete Obitelji,porodice)

Katedrala Sagrada Familia u Barceloni, nedovršeno remek-djelo katalonskog arhitekta Antonia Gaudija, otvara se za javnost potkraj 2008., 126 godina nakon početka izgradnje

 Predstavljajući novinarima rezultate godišnjeg posjeta gradilištu katedrale, predsjednik Odbora za izgradnju Joan Rigol kazao je da je ideja Zaklade bila da Sagrada Familia 'ne bude samo crkva, ni samo turističko odredište'.



Za kraj 2008. Odbor predviđa 'pokriti hram' kako se 'posjetitelji ne bi više suočavali sa skelama', objasnio je Rigol.

'Krov, koji je već jako uznapredovao, gradi se slijedeći doslovno Gaudijev plan' dodao je Rigol.



Radovi na Sagradi Familiji, koje je Gaudi preuzeo 1884. godine, dvije godine nakon polaganja kamena temeljca, financirani su iz javnih sredstava, uz doprinos od turističkih posjeta (2,4 milijuna 2005.) i nekoliko subvencija privatnih tvrtki.

Katedrala će kada se završi biti jedan od vođećih Katedrala po pitanju tronjeva,Sagrada Familia će imati osamnaest(18) tornjeva.

02.12.2006.

Orijaški Buda(Daibutsu)

Prošli smo kroz vrata", stoji u jednom starom putnom izvještaju, "i tada se pred nama uzdigao dostojanstveni božanski kip u svom mjedenom miru, prvorazredna umjetnina, sačinjena prije 600 godina. U čitavu tom golemom liku počiva dostojanstvo koje je teško opisati Zamisao, u sebe samu zatvorena, apsolutna, i stoga svake strasti lišena, svemoćne snage, majstorski je izrađena u držanju i izrazu onog koji kraljevskim dostojanstvom iz poluzatvorenih očiju gleda dolje preda se."

Slično djeluje orijaški Buda iz Kamakure u Japanu i na današnje putnike. Kad sunce zalazi, pokazuje svoje pravo lice. Tako govore Japanci i u pravu su. Ogromni brončani Buda najjasnije u sutonskom osvjetljenju zrači mir nadzemaljske sigurnosti onog na kojeg se ne može utjecati. Čovjek, koji poput nekog patuljastog bića stoji ispred 14 m visokoga giganta, zaboravlja na nekoliko trenutaka u kojem vremenu živi. Postoje dva orijaška kipa Gotama Bude, kojega Japanci nazivaju Budsu, na japanskom tlu. Stariji se nalazi u samostanu Todaijiri u Nari i visok je 16 m. Svoj postanak zahvaljuje carevu zavjetu. Još se zna da su pri lijevanju kipa utrošili 18.656 hvati drvenog uglja, daje za pozlatu trebalo 10.446 unci zlata, daje za radove bio odgovoran Kuninaka no Murai Kimimaro, unuk nekog doseljenog Kineza. Ali više se ne zna kako je taj Daibutsu prvobitno izgledao. Tokom stoljeća bio je četiri puta djelomično uništen i ponovno obnovljen. Samo lotosovo sjedalo s promjerom od 21 m potječe iz prvotnog vremena. Kip sam ocjenjuju povjesničari umjetnosti, kakav je u sadašnjem obliku i koji potječe iz godina 1701.-1708., kao "odvratnu i smiješnu karikaturu".


Daibutsu u Nari tako reći je otac brončanog Bude iz Kamakure. Minamoto no Yoritomo, prvi između japanskih Šoguna, probio se unutarnjom politikom pobijedivši protivničku partiju "Taira". Godine 1185. preuzeo je Šogun, kojega je narod nazivao "Vrhovnim pobjednikom Barbara", upravu nad zemljom. Kamakura se razvio u moćnu rezidenciju. Procvale su znanosti i umjetnosti. To je razdoblje ušlo u japansku povijest umjetnosti. Minamoto no Yoritomo kanio je slomiti nadmoć Nara kao umjetničkoga grada -još i danas se o tom gradu govori kao o "Rimu budizma". Ali za to je bio potreban i jedan Budin kip dorastao onom Daibutsu u Nari. Kiparu Ono Goroemonu zapovjedili su da ga mora stvoriti. Godine 1252. završio je odljev. Kamakura, stoljeće i po sjedište Šoguna vladavine (1192.-1333.) time je dokazao i u pogledu umjetnosti svoju prevlast. Daibutsu stoluje ne lotosovu sjedištu, a postolje je u obliku terase, svemu tome vode stepenice. Brončani dijelovi i ploče iz kojih je kip satvoren debljine su i do 10 cm. Samo obraz je visok 3 m. Udaljenost od jednog koljena do drugog iznosi lim. Dva prozora na stražnjoj strani omogućuju da se dođe u unutrašnjost lika. Prije je Daibutsu bio smješten u nekoj prostoriji, a to je još i danas slučaj s Budom u Nari. Oko svetinje uzdizali su se hramovi i palače. Požari i tajfuni tokom su stoljeća sve te drvene građevine pokrili krhotinama i pepelom. Glavni grad Kamakura, nekoć ponosna metropola, čije je stanovništvo brojalo na stotine tisuća ljudi, nije preživjelo japanski srednji vijek. Samo još Daibutsu svjedoči o nekadašnjoj veličini. Tamo od godine 1495. stoluje pod otvorenim nebom. Bronca se tokom stoljeća obojila crnasto-zeleno.

Njemački putnik P. G. Heims došao je tik pred mijenu stoljeća u Kamakuru. Našao je ispred terase za postolje Dai-butsa neka ulazna vrata, što su bila zaštićena čuvarima natprirodne veličine "u obliku crveno obojenih kumira, odvratno iscerenih". Na crvenom laku bilo je nebrojeno bijelih točkica. Heims je ispitao uzrok tome: "Tko ovamo dođe da nešto zatraži od kumira, kod kuće napiše svoju molitvu na papir koji se na tom mjestu prožvače i pljune na kumira. Ako papir ostane prilijepljen, tada je molitva uslišana. Neki su bili kadri svoju molbu ispljunuti sve do čela nacerena lika." Heims je prošao put iz Tokija do Kamakure, nešto preko 50 km, rikšom. Jedan je kuli vukao kolica, a drugi gurao. Mora da je to bilo mučno putovanje. Danas vodi iz Tokija električna brza željeznica do Kamakure. Za ljude Tokija posjet Budinom kipu nedjeljni je izlet. Ali, možda ih još i više privlači susjedna "japanska rivijera". Zaljev Sagami popularno je odmaralište.


01.12.2006.

Neuschwanstein dvorac(2.dio)

Iako nije u potpunosti dovršen, dvorac ima veliki broj vrijednih prostorija uređenih u stilu neoromanike. Vanjski izgled dvorca stvara jaki dojam rasporedom raznih elemenata, a masivni su kameni zidovi olakšani s iznimno malo dekoracija. Stoga se i ne očekuje bogatstvo i složenost unutrašnjih prostorija, jer je teško pronaći i djelić površine bez nekakvog figurativnog ili ornamentalnog uzorka. Posebno raskošna je Ludwigova spavaonica u gotičkom stilu s izrezbarenim hrastovim panelima i slikama koje ilustriraju legendu o Tristanu i Izoldi. Masivni krevet s dekorativnim baldahinom izrađivalo je 14 majstora preko četiri godine. Ludwig je uhićen u noći s 11. na 12. lipnja 1886. godine upravo u svojoj spavaonici i uskoro proglašen duševno bolesnim.

Dnevni salon je posvećen mitu o labuđem vitezu Lohengrinu prikazanom na tapiserijama. Između dnevne i radne sobe nalazi se mala tzv. pećina, koja je dekorirana umjetnim vodopadom i promijenjivom igrom svjetla. Blagovaonica je s tri kata nižom kuhinjom povezana malim dizalom za jelo.

Dvije najvrijednije i najatraktivnije prostorije u dvorcu su Prijestolna dvorana (Thronsaal) i Dvorana pjevača (Sängersaal). Prva je okružena kićenim bizantinskim arkadama, a projektirao ju je Eduard Riedel po uzoru na Aju Sofiju. Prvotno je zamišljena kao Dvorana Grala u Wagnerovom Parsifalu. Prijestolje koje je trebalo biti postavljeno u središtu dvorane nažalost nikada nije načinjeno. Prijestolna dvorana je druga dvorana dvorca po svojoj veličini, a posebno je vrijedna zbog izuzetno dekoratvinih mozaika na apsidi i kružnom prikazu životinja na podu. Najveći prostor u dvorcu zauzima Dvorana pjevača koja je izvedena prema originalu u Wartburgu i ima uzdignuti strop s panelima ukrašenim intarzijama s dekorativnim motivima prema znacima zodijaka. Zidovi dvorane dodatno su ukrašeni motivima iz Lohengrina i Parsifala. Prema nekim izvorima upravo je ova dvorana potakla Wagnera na skladanje Tannhäusera.

Jedna od posljednjih uređenih prostorija nalazi se na vrhu stubišta u visokoj sjevernoj kuli. Posjetitelji koji se uspnu tako visoko nagrađeni su pogledom ne samo na romantični okoliš dvorca, već i na plavičasti zvjezdani svod dvorane sa skulpturom zmaja i stupovima bogato dekoriranim cvjetnim uzorcima. Ovu prostoriju izradio je Julius Hoffman 1884. godine.

Dvorac je opremljen i tehničkim detaljima koji su odgovarali tadašnjem poimanju modernog života. Tako je dvorac između ostaloga raspolagao i vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Posebno napredna bila je oprema kuhinje u kojoj se mogla određivati toplina, a dvorac je imao i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem.

U dvorcu se danas mogu posjetiti i prostorije za poslugu koje su štedljivo opremljene s namještajem od hrastovine. Pored jednog stola i jednog ormara svaka je soba imala i po dva kreveta duga 1,80 m. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se Ludwig II. mogao neprimjetno kretati dvorcem. Posluzi također nije bilo dopušteno korištenje glavnog stepeništa u dvorcu, već su se morali koristiti uskim i strmim stepeništem za poslugu.

Prijestolna dvorana, razglednica s kraja 19. st.

Pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, no te pretpostavke nikada nisu dokazane. Po svršetku rata Bavarski državni arhiv koristio je pojedine prostorije dvorca za pohranu arhivskih spisa, spašenih ih porušenog Münchena.

Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.

30.11.2006.

Petra[Grad Petra](2.dio)

Povijest

Nije nedvosmisleno dokazano kako su Nabatejci nazivali svoj glavni grad. Stari zavjet spominje mjesto u Edomu imenom Sela (stijena, kamen). Ali sporno je da li se to odnosi na nabatejski glavni grad koji grčki izvori navode pod imenom Petra, što također znači "stijena". Međutim, u helenističkom svijetu je bilo više mjesta istog imena. Prema nekim drugim izvorima čija vjerodostojnost nije dokazana, Nabatejci su svoj glavni grad nazivali Reqem ili Reqmu što znači "crveni", a moglo bi se tumačiti kao asocijacija na boje stijena oko Petre.

Povijest grada je najuže povezana s Nabatejcima. Međutim, osim nekih uklesanih natpisa, Nabatejci nisu ostavili pisane tragove. Zbog toga, povijest Petre može se utvrditi samo u fragmentima i to iz biblijskih kao i grčkih i rimskih izvora.


Prema arheološkim nalazima, visinska dolina Petre bila je povremeno naseljena još u razdoblju starijeg kamenog doba (paleolitik), a od mlađeg kamenog doba (neolitik) - od oko 9.000 p.n.e. je trajno naseljena. Biblija spominje Horite i Edomite kao stanovnike tog područja od oko 1.500 p.n.e. Nakon što su Perzijanci osvojili Palestinu u 6. stoljeću p.n.e., iz unutrašnjosti Arabije stiže semitski narod Nabatejaca (oko 500. p.n.e.) i istiskuje Edomite. Sa stočarstva prelaze na kontrolu trgovačkih putova koji se stječu kod Petre.

Od 3. stoljeća p.n.e. počinje rast značaja Petre. Stanovništvo, do tada polunomadi napuštaju svoje šatore i zamjenjuju ih trajnim nastambama. Istovremeno raste i učvršćuje se politička moć i oblikuje stabilna kraljevska vlast. Makabejci (vidi zeloti) prvi spominju u svojim tekstovima kralja Aretasa I. u godini 168. p.n.e.. Njemu i njegovim nasljednicima uspjelo je oduprijeti se utjecaju ptolemejskog Egipta, kao i proširivati područje utjecaja Petre na račun područja kojim je vladala dinastija Seleukida. Istovremeno, bili su otvoreni utjecajima svog helenističkog okruženja.

Napredovanje Petre se nastavilo. U vrijeme kralja Aretasa III. (87. p.n.e. do 62. p.n.e.) osvajaju Damask, miješaju se u borbe za vlast u Judeji i opsjedaju Jeruzalem. Tada se na tom području pojavljuje Rim i napredovanje Petre je zaustavljeno. Još gotovo 200 godina Petra zadržava unutrašnju samoupravu, blagostanje grada i dalje raste, a broj stanovnika, prema procjenama, dosiže 30.000 do 40.000.

No, kad su 106. pobijeđeni od Rimljana, postaju jedna od provincija Rimskog carstva i postepeno gube na značenju. Zatim doživljavaju dva snažna potresa (363. i 551.) a kad Arapi 663. osvajaju to područje, zadnji stanovnici napuštaju Petru.

Petra danas

Od vremena križara pa sve do 1812. niti jedan Europljanin nije bio u Petri. Oko 1800-te su još samo pojedini znanstvenici po čuvenju naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati jedan legendarni grad uklesan u stijenama. Ponovo ga je za Europljane otkrio Švicarac Burckhardt putujući po Arabiji. Više od 100 godina kasnije, Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao "Lorens od Arabije"), piše u svom djelu "Sedam stupova mudrosti": "Petra je najdivnije mjesto na svijetu." Mislio je, da bi svaki opis mjesta izblijedio pred vlastitim doživljajem u susretu s Petrom.

30.11.2006.

:)

:)

29.11.2006.

Petra[Grad Petra](1.dio)

Petra je napušteni grad na području današnjeg Jordana, a u vrijeme antike je bio glavni grad Nabatejaca. Poznata je upravo po svojim građevinama uklesanim u stijene a 1985. ga je UNESCO uvrstio u popis mjesta koja se smatraju svjetskom kulturnom baštinom.

Petra se nalazi na pola puta od zaljeva Akaba prema Mrtvom moru na visini od 800 pa do 1.350 m iznad razine mora u širokoj kotlini u brdskom području Edoma. Zahvaljujući strateški povoljnom položaju na raskrižju više karavanskih putova koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju sa Sredozemljem, grad je u razdoblju od 5. stoljeća p.n.e. pa do 3. stoljeća naše ere bio vrlo važno trgovačko središte. Petra je naročito kontrolirala raskrižje na putu tamjana. Taj prastari trgovački put vodio je od Jemena duž zapadne obale Arabije, a kod Petre se račvao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi koji je smjerom prema sjeveroistoku išao do Damaska.

Pored povoljnog geografskog položaja, imala je i dobro skriveni položaj među strmim stjenovitim zidovima okolnih brijegova i, što je bilo posebno važno, sigurnu opskrbu vodom. I danas se do mjesta može doći samo uskom brdskom stazom sa sjeverozapada ili jednim stjenovitim klancem s istoka koji je dug oko 1,5 km a stijene između kojih se provlači dosižu visinu od oko 200 m dok je na najužem mjestu širok samo 2 m. Duž jednog stjenovitog zida klanca uklesan je žljeb pokriven kamenim pločama kojim su Nabatejci dovodili u Petru vodu iz jednog brdskog potoka.

Sve to činilo je Petru privlačnom jer je pružalo sigurnost karavanama s juga Arabije koje su prenosile uglavnom skupocjenu robu: začine i svilu iz Indije, bjelokost iz Afrike, biseri iz Crvenog mora kao i tamjan s juga Arabije. Smola sa stabala tamjanove biljke (Boswellia sacra) bila je u cijelom antičkom svijetu vrlo cijenjena kao skupocjena žrtva bogovima, ali i kao lijek. Carine i posredovanje u trgovini donosili su Nabatejcima vrlo velike prihode.


Pogled na Khazne al-Firaun pri izlasku iz klanca
28.11.2006.

Neuschwanstein dvorac

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu na području općine Schwangau kraj Füssena, kojeg je 1869. godine dao sagraditi bavarski kralj Ludwig II.

Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu, te omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869.-1886. uglavnom u stilu njemačke romanike iz 13. stoljeća, premda vrlo slobodno interpretirane. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj visini od 965 m. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka. U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac Hohenschwangau.

Ludwigov otac Maximillian II. je u blizini današnjeg dvorca Neuschwanstein 1837. godine kao svoju ljetnu rezidenciju sagradio dvorac Hohenschwangau i to u gotičkom stilu. U njemu je odrastao i mladi Ludwig gdje se upoznao i s Richardom Wagnerom čije su opere izrazito dojmile budućeg kralja. Na mjestu Hohenschwangaua nalazila se utvrda Schwanstein čije je ime Ludwig II. kasnije iskoristio za svoj novi dvorac. Na mjestu današnjeg dvorca Neuschwanstein nalazile su se također ruševine prijašnjeg dvorca koje su u potpunosti uklonjene pri izgradnji temelja novog dvorca građenog u stilu drevnih njemačkih vitezova. Dvorac je trebao postati privatno mjesto na kojem će u kazališnim izvedbama oživljavati heroji Wagnerovih glazbenih drama.

Početne skice dvorca načinio je 1868. godine scenograf münchenskog dvorskog kazališta Christian Jank, koje je u arhitektonske nacrte pretvorio Eduard Riedel, a s izgradnjom se započelo 1869. godine. Sama lokacija bila je veliki problem pri gradnji dvorca, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojeće ceste na bezvodnoj hridi. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu u koji i danas uvire. Riedel je vodio radove sve do 1872. godine, a gradnju su do 1886. godine nastavila još dva arhitekta. Gradnja je obustavljena Ludwigovom smrću 1886. godine kada je većina dvorca već bila završena, kao i dekoracije kraljevskih odaja, no drugi su interijeri ostali nedovršeni.


28.11.2006.

Plava džamija ili Sultan Ahmetova džamija

Nekoliko stotina metara od Aja Sofie, razdjeljene parkom sa predivnim fontanama, nalazi se čuvena Plava džamija ili Sultan Ahmetova džamija. Izgrađena u doba Ahmeta Prvog (od 1609. do 1616.), ova džamija predstavlja zajedno da Aja Sofiom simbol grada na Bosforu. Šest visokih minareta stražari nad islamskim pogledom na svijet, a trideset kupola i 26 mermernih stubova oivičavaju lijepotu drevnog zdanja koje postoji puna četiri stoljeća. Neobičan broj prozora (ukupno ih je 260) omogućava da se svijetlost u unutrašnjost džamije prelama tako da stimulativno djeluje na molitvu. Plava džamija ima tri velika ulaza od kojih je najveći onaj koji se i danas koristi za ulazak u ovo islamsko svetilište.

U sjeveroistočnom dijelu Plave džamije nalazi se mauzolej sultana Ahmeta Prvog, osnivača džamije, zajedno sa mauzolejima Osmana Drugog i Murata Četvrtog. Sve do 19. stoljeća Sultanahmetova džamija je bila polazna tačka za sve hodočasnike koji su se upućivali u Mekku.


27.11.2006.

Milanska Katedrala(Stolna crkva u Milanu)

Zamršen i filigrafski rad sastavljen od tornjeva i tornjića,šiljatih lukova i zubaca,sastavljen od galerija i kipova-sve to krasi bijelu mramornu raskoš Milanske Stolne Crkve koja je poslije crkve Svetoga Petra u Rimu druga najveća crkva u svijetu.Četrdeset hiljada(tisuća) ljudi mogu da stanu u toj 148 metara dugoj crkvenoj lađi na površini od 11700 metara kvadratnih.Ta crkva je gotovo dvaput veća od Stolne crkve u Kolnu.Jacob Burckhardt nazvao je tu građevinu -"sudbonosnim kompromisnom između talijanskog načina kompiranja i nekog kasno rasplamtjelog žara s raskošnim djelovanjem nordijskih detalja"-.Nejednak utisak ovog prominentnog kritičara mogao bi se objasniti poviješću gradnje koja je trajala 6 stoljeća.Crkvu(katedralu) je zamislio prvi vojvoda Milanski koji je volio raskoš.Poslije uzdizanja poslijednjih vrata u Milanu bila je svečano objavljenja kao dovršena-bilo je to 579 godina poslije početka gradnje."Nijedna kršćanska crkva,nijedan poganski hram,nijedna džamija ne može se mjeriti s naročitom ljepotom Milanske katedrale,pisao je Ernst Hesse-Wartegg.

27.11.2006.

:)

:)

27.11.2006.

Mauzolej u Halikarnasu

Grobnicu, koja će za vječna vremena objavljivati njegovu slavu, naručio je sebi oko godine 360. prije naše ere u perzijskoj provinciji Kariji vladajući namjesnik, knez Mauzol. Taj je zadatak bio povjerio najboljim graditeljima i kiparima, ali bogati knez nije doživio dovršenje tog hrama.

Mauzolej se nije mogao sasvim točno rekonstruirati. U XIV stoljeću vitezovi reda Svetog Ivana upotrijebili su grobnicu umjesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, što je danas zovu Bodrum. Vitezovi reda Svetog Ivana tako su temeljito sve odstranili, da se još samo po istesanoj stijeni može razaznavati gdje je to postojala znamenita građevina. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine čitave visine. Tek ovdje započinjala je prava grobnica, okružena stupovima i proviđena stepenastim krovištem. Golem četvoropreg krunisao je čitavu građevinu.


26.11.2006.

Sa zakašnjenjem!

Svim građanima Bosne i Hercegovine,želim sretan Dan Državnosti.

26.11.2006.

Kolos s Rodosa

Prema nekom suvremeniku navodno je na bogatom otoku Rodosu bilo 3000 kipova, od toga ih je stotinu bilo izvanredne veličine.

Tu se nalazio i najznamenitiji kip, orijaški Kolos s Rodosa, skulptura sunčanog boga Heliosa sačinjen u bronci. Pretpostavlja se daje taj lik bio visok 30 do 40 metara, težak sedamdeset tona, raširenih je nogu stajao na dva golema kamena postolja iznad ulaza u luku Rodos držeći goruću baklju u ispruženoj ruci. Odluku da odliju i svoga boga zaštitnika donijeli su ljudi s Rodosa po predaji poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem Poliorketesom što su je izvojevali u IV stoljeću prije naše ere. Demetrije je dugo vremena opsjedao otok, ali se potom bez uspjeha povukao. Navodno su ljudi s Rodosa ostavljeni materijal opsade prodali i utržak upotrijebili da odliju kip.

Taj su rad povjerili kiparu Haru. Prvim je nacrtima započeo godine 291.

Dvanaest godina kasnije veliko je djelo bilo dovršeno. Na svom je mjestu stajalo nešto više od pedeset godina: potres je uzdrmao Rodos i Kolos je propao u more. Dijelovi golemih nožnih cijevi ostali su da stoje na podnožjima. Godine 653. prodani su ostaci kipa nekom židovskom trgovcu iz Edese koji ih je podijelio u devetsto tovara deva i rastalio na kopnu. Nitko ne zna točno kako je izgledao Kolos, ali "izgled mu je u svakom slučaju morao biti neopisivo odvratan, neukusan, ogavan, pri tom prost u sasvim nedozvoljenoj mjeri" - tako je Willy Haas kritički pribilježio čuvši za namjeru da tu skulpturu u interesu turizma kane ponovno postaviti.


26.11.2006.

:)

:)

26.11.2006.

Malo sam promjenio...

Malo sam promjenio izgled bloga,zato jer je prije nekim nisu otvarali boxevi.

25.11.2006.

Artemidin hram u Efezu

Artemidin hram u Efezu je jedno od sedam svjetskih čuda iz vremena antike. Nalazi se nedaleko Izmira u današnjoj Turskoj.

Efez, u to vrijeme poznat kao Ephesos, je bio glavni grad rimske provincije Asia, i drugi po veličini grad tada poznatog svijeta.

Hram je bio građen na močvarnom zemljištu. Prema jednoj staroj predaji, tlo je bilo tresetište, pa su graditelji u tlo dodavali drveni ugljen kako bi mu poboljšali nosivost. Kod iskapanja je otkrivena promijenjena boje zemlje, što je potvrdilo ta izviješća. Gradnja je trajala oko 120 godina (početak gradnje datira se u vrijeme oko 560. p.n.e.). Konstrukcija je bila krajnje teška, sastojala se od 127 bogato ukrašenih mramornih stupova koji su nosili teške poprečne grede. Dva metra visoka statua Artemis bila je izrađena od drveta vinove loze i obložena zlatom i srebrom. Krov je bio izrađen od cedrovine. Jedan od graditelja je bio Cheriphron.

356. p.n.e. ga je zapalio Herostrat. Htio je spaljivanjem jednog od sedam svjetskih čuda postati slavan, i ući u povijest, što mu je i uspjelo. Te noći, kad je gorio Artemidin hram, rodio se prema predaji Aleksandar Veliki, koji je kasnije velikim financijskim sredstvima pomogao obnovu hrama. Obnovljeni hram razorili su Goti 262. p.n.e., a ono što je od njega ostalo, stanovnici su kasnije koristili kao građevinski materijal. Danas još samo jedan od stupova stoji u močvari.

Apostol Pavao je oko 55. posjetio Ephesos. U to je vrijeme još bio vrlo poštovan kult Artemide, i blagostanje grada je snažno ovisilo o mnoštvu posjetitelja ostataka hrama.

  Ostaci Artemidinog hrama

24.11.2006.

Kip Zeusa u Olimpiji

Zeusov kip u Olimpiji bio je napravljen od slonove kosti i zlata. Napravio ga je poznati kipar Fidija započevši njegovu gradnju 433. g. pr. Kr, a trajala je 8 godina. Kip je bio smješten u posebno sagrađenom hramu u južnoj Grčkoj. Bio je golemih razmjera, visine 13 metara. Pričalo se da je prikaz kipa bio toliko životopisan da su mnogi vjerovali da vide samog boga. Kip je stoljećima bio u hramu, ali je u rimsko doba bio zapušten. Legenda kaže da je rimski car Kaligula pokušao ukrasti kip, no njegovi su ratnici pobjegli kada im se kip nasmiješio. Tada su se njegove skele urušile. Također postoje podaci koji govore da su neki dijelovi kipa odneseni u današnji Istanbul gdje su stradali u požaru.

Kako je izgledao Zeusov kip, što je bio 456.god.pr.K. postavljen u završenom hramu u Olimpiji, ljudi malo znaju. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Grci su smatrali nesretnim čovjeka koji nije vidio to božanstvo.

Zeus iz Olimpije bio je posljednje djelo grčkog kipara Fidije koji je sačinio na isti način i kip Atene Partenonske na Akropoli. Postavljao je vrhovnog boga namrštenog čela, jer kad je Zeus mrštio čelo po grčkoj se mitologiji uzdrmao Olimp.


24.11.2006.

Viseći vrtovi Babilona

Viseći vrtovi Babilona smatrano je za jedno od sedam svjetskih čuda, i navodno ih je dao sagraditi Nabukodonosor II. za svoju ženu Semiramidu oko 600. prije Krista. Ove vrtove su opširno opisali starogrčki povijesničari Strabo i Diodorus Siculus. Od arheoloških dokaza o postojanju vrta, postoje manji dokazi na mjestu gdje se nalazio Babilon, no nedovoljno da bi se potpuno potvrdio tako velik i opsežan vrt. Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu čak i male šume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava poluga i pumpi.

23.11.2006.

Aleksandrijski svjetionik, na otoku Faru pred Aleksandrijom (oko 280 pr.n.e.)

Uvod:Evo malo o Svjetskim čudima Antike

Od svih svetskih čuda, jedino je svjetionik u Aleksandriji, pored svoje arhitektonske čudesnosti, imao i praktičnu namjenu - omogućavao je brodovima bezbjedan povratak u Veliku luku Aleksandrije. U arhitektonskom smislu, ovaj svjetionik je ipak imao najveći značaj - to je bila najviša građevina na svijetu u to vrijeme i njena svjetlost se mogla videti na 50 kilometara od aleksandrijske obale. Nalazio se na drevnom ostrvu Farosu u blizini grada Aleksandrije u Egiptu.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog (Makedonskog), njegov namjesnik Ptolomej Soter preuzeo je vlast nad Egiptom. Podigao je i uzeo za svoju prijestonicu Aleksandriju u čijoj se blizini nalazi ostrvo Faros, a za čije ime se vjeruje da potiče od reči Pharao's, što znači "faraonovo ostrvo". Ostrvo je sa obalom bilo povezano pomoću nasipa nazvanog Heptastadion koji je postao druga luka Aleksandrije. Uslijed nepovoljnih uslova za pristajanje brodova i plitke obale tog regiona, izgradnja svjetionika je bila neophodna.

Izgradnju je započeo Ptolomej Soter oko 290. g.p.n.e, a ona je završena nakon njegove smrti, tokom vladavine njegovog sina Ptolomeja Filadelfija. Sostratus, Euklidov savremenik, bio je arhitekta svjetionika, ali su detaljne proračune za građevinu izvršili naučnici aleksandrijske biblioteke-muzeja. Svjetionik je bio posvećen bogovima spasiteljima - Ptolomeju Soteru (u prevodu znači spasitelj) i njegovoj ženi Berenis. Vijekovima je Faroski svjetionik bio znamenje aleksandrijske luke koji je noću svijetlio pomoću upaljene vatre, a danju je ogledalima reflektovao sunčevu svijetlost. Ovaj svjetionik je bio prikazan i na rimskim novčićima.

22.11.2006.

Atlantida(1.dio)

UVOD:IAKO ATLANTIDA NEMA VEZE SA SVJETSKIM ČUDIMA,JEDNA ME JE OSOBA U CHATBOXU ZAMOLILA DA NAPIŠEM NEŠTO O NJOJ PA EVO:

Platonova prica o Atlantidi i opis njene tragicne propasti, tokom mnogih stoljeca smatrani su legendom. Pa i danas, u naucnom svijetu ne postoji jedinstveno mišljenje da li je ova hipoteticna civilizacija uistinu postojala. Možda jeste, a možda i nije...

Postoji mnoštvo pretpostavki i znanstvenih hipoteza o tome da li je Atlantida uopce postojala, gdje se nalazi i zašto je (i kako) išcezla s lica naše planete. Najvažniji izvor o njenom sjaju nalazimo u Platonovim "Dijalozima" ("Timej) u kojima navodi pricu koju je za vrijeme svog boravka u Egiptu, oko 583. godine pr. n. e., cuo grcki filozof Solon.

Gdje se nalazila?
Nekada, u davna vremena, iza moreuza "Herkulusovi stubovi" (Gibraltar), zabilježio je Platon, prostirao se veliki otok koji se zvao Atlantida. Otok je imao površinu oko 154.000 kvadratnih milja, a na njemu je živjelo oko 20 miliona ljudi. Zemlja je obilovala toplim izvorima, a u šumama su živjeli slonovi i druge africke životinje.
Plodne ravnice bile su ispresjecane mnogim kanalima, koji su služili kao vodeni putevi za prijevoz razne robe i poljoprivrednih proizvoda. O bogatstvu ove hipoteticne civilizacije govori podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim bronzanim zidovima, a dvorci, vile i hramovi bili su prekriveni zlato i srebrom

Od 12.000. pa sve do 9000. godine, Atlantida je gospodarila tim dijelom svijeta, upravljajuci gigantskom mediteranskom carevinom, koja je dopirala sve do Egipta i Italije. Atlanti su se borili za stvaranje takve državne zajednice u kojoj bi ideali bratstva i prijateljstva predstavljali najvece blago.
No, "jednoga užasnog dana i jedne užasne noci", navodi Platon, "Atlatidu je progutalo - more!..."
Od tada do danas o njoj je napisano preko 20.000 knjiga u kojima se iznose bezbrojne pretpostavke. Jednu od posljednjih napisao je austrijski inženjer Oto Henrih Muk, covjek veoma širokih pogleda.
Muk naglašava da je Platon govorio istinu i dodaje da se Atlantida mogla nalaziti u blizini Azorskih otoka, koji leže na udaljenosti od 1.200 kilometara od Europe.

Šta je zapamtio Kromanjonac?
Ako je to tako, ova je blistava imperija zasigurno imala svoje kolonije na Starom kontinentu. Ali, gdje?! Primitivna keramika i primitivno orude Neandertalca govore o tome da je Europa u ta davna vremena još uvijek preživljavala - kameno doba!
Muk je obratio pažnju da je Kromanjonac, koji je bio viši rastom i koji je bio na daleko višem kulturnom nivou od Neandertalca, živio otprilike u isto vrijeme s Atlantima. Izvanredne slike divnih ljudi sa bronzano obojenom kožom u pecinama Španjolske i južne Francuske danas se pripisuju umjetnickim vizijama covjeka iz Kromanjona. Njegovi ukrasi, orude za rad i drugi predmeti, bili su izradeni vještije i sa znatno više umjetnickog ukusa od neandertalskih. Drugim rijecima, to su ostaci jedne visoko razvijene kulture, koja u mnogo cemu predstavlja kontrast u odnosu na primitivni nacin života neandertalskog covjeka!

Istražujuci grobove Kromanjonaca, Muk je iznio pretpostavku da su oni bili žitelji Atlantide. On je obratio pažnju i na sljedecu cinjenicu: ogromne oblasti Europe za vrijeme egzistiranja hipoteticne civilizacije bile su jo prekrivene snijegom i ledom, jer su gleceri poceli da se tope i nestaju tek u 11. milenijumu prije nove ere. Zašto? Zašto topla Golfska struja, koja danas zagrijava obale Europe, nije tada funkcionirala? Da je u tome nije možda sprijecavala neka golema prirodna pregrada - Atlantida - pita se Muk i dodaje da je Golfska struja zapljuskivala obale legendarnog kontinenta, da je upravo ona stvorila onu blagu klimu o kojoj je s oduševljenjem govorio Platon?!... Postoje li dokazi za takvu tvrdnju?
Da, postoje!

Kakvu tajnu skrivaju jegulje?
Muk ih je pronašao u neobicnom i za sada neobjašnjivom ponašanju europskih jegulja. Napuštajuci svoj zavicaj - Sargasko more, koje se nalazi jugozapadno od Azorskih otoka, jegulje se upucuju Golfskom strujom i, reklo bi se potpuno besmisleno, putuju u Europu i završavaju u rijekama koje se ulijevaju u Mediteran. Nakon nekoliko godina jegulje se vracaju u Sargasko more, gdje polažu ikru i završavaju svoj životni ciklus
Šta ih nagoni na tako opasna putovanja? Znanost na to još nije dala definitivan odgovor. Možda se, kaže Muk, na to pitanje može dati sljedeci odgovor: kada su se instikti jegulja tek formirali, slatke rijecne vode na Atlantidi, u kojima su one mogle da nadu utocište od morskih grabljivica, nalazile su se sasvin blizu Sargaskog mora. Slijepi instikt ih i danas, hiljadama godina nakon nestanka Atlantide, i dalje tjera na duga i neizvjesna putovanja tokovima Golfske srtuje!
Muk je slijedio trag koji je Atlantida kao svojevrsni most mogla da odigra izmedu Europe i Amerike. On je obratio pažnju na slicnost egipatskih, srednjoamerickih i južnoamerickih piramida u dolini rijele Moce. Zatim na slicne elemente u kulturama Baska i Maja. Muk piše o jednom baskiskom misionaru koji je bio zapanjen kada je otkrio da ga ljudi u džunglama Guatamale odlicno razumiju i da koriste slicna oruda pri obradi zemlje kao i njegov narod.


22.11.2006.

Atomium

Uvod:Ova građevina nije na popisu,ali sam napisao nešto o njoj zato jer mi se sviđa.


Priređivači Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu sanjali su o nekoj građevini, koja bi "kao kruna Svjetskoj izložbi bila simbol čitavu čovječanstvu". Inženjer i poduzetnik Andre Waterkeyn predložio je nešto zapanjujuće: prirodi vjernu rekonstrukciju devet atoma jednog alfa-željeznog kristala - i neka to nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken u mjerilu 1:150 milijardi. Svoj je prijedlog ovako opravdao: "Što utjelovljuje napredak čovječanstva jasnije od razbijanja atoma?" Ljudi iz Odbora su se oduševili. Nazvana "Atomium" postala je ta 110 m visoka čelično-aluminijska konstrukcija senzacijom Izložbe.

Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrnih kugli Atomiuma postale su znamenitost grada Bruxellesa. Te su kugle čak potisnule "briseleskog najstarijeg građanina" manekena Pisa što ga ljudi gledaju na plakatima belgijskih turističkih poduzeća. Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnoga grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj 2 mm tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori. Noću konture tih kugli označavaju nebrojene žarulje. Atomium nije samo izvana privlačan već je zanimljiv i njegov unutarnji život koji je potpuno klimatiziran. Svaka od tih devet blistavih kugli mjeri u promjeru 20 m. Preko pet pomičnih stepeništa - među njima i najdulje u Europi, tvrde Belgijanci - i nekoliko stepeništa dovode čovjeka kroz tri metra široke cijevi do pokrajnih kugli; tu se dolazi u sobu s jelom i do stalne izložbe koja prikazuje miroljubivo korištenje atomske energije. Brzi lift odnosi posjetioca brzinom od pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuina: okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli. Uz Bruxellesku izvrsnu piletinu i nadaleko poznato belgijsko pivo čovjeku se pruža veličanstven pogled na grad.


21.11.2006.

:)

:)

21.11.2006.

Eiffelov toranj(1.dio)

Eiffelov toranj (franc. La Tour Eiffel) je čelični toranj sagrađen na Champ de Mars (Marsova polja) pokraj rijeke Seine u Parizu. To je najviša građevina u Parizu i jedan od najprepoznatljivijih svjetskih simbola. Nazvan po svom dizajneru, inžinjeru Alexandreu Gustavu Eiffelu, vrhunska je turistička atrakcija.

Predstavljen je javnosti 31. ožujka 1889., a otvoren za posjetitelje 6. svibnja 1889.

Gustave Eiffel je upotrijebio nov način temeljenja, te je na kesonima (pneumatički način temeljenja) podigao, u obliku vitke piramide, četiri rešetkasta nosača do visine od 300 m, gdje ih je platformom spojio s kupolom. Sadrži 3 dijela. Vrh prvog dijela se nalazi na visini od 57, drugi je na 115, a treći na 274 metra. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 8 cm, pri najvećim temperaturama.

Toranj je visok 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m, što je otprilike 81 kat. U vrijeme njegove gradnje povodom Svjetske izložbe 1889., toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u Parizu. Druga po visini građevina u Parizu je Tour Montparnasse (Toranj Montparnasse), sa 210 m.

Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja teži 7 300 tona, a ukupna težina je 10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije: u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65 m; nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica (javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojne boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja. Na prvom katu su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se upotrijebiti u budućim premazima.

Eiffelov toranj u zoru

Eiffelov toranj s Champ de Mars

21.11.2006.

Stonehenge(2.dio)

Na britanskim otocima se nalazi više od 1000 kamenih krugova, no Stonehenge je jedinstven među njima. Zašto je Stonehenge sagrađen ostaje nepoznato. Mnogi se znanstvenici slažu da je morao biti sveto ili posebno mjesto religioznih rituala i ceremonija. Mnogi smatraju da je Stonehenge sagrađen od štovatelja Sunca. Otvor u krugu je okrenut prema ljetnom izlasku Sunca. U susjednoj je Irskoj sličan spomenik Newgrange, sagrađen približno u isto vrijeme okrenut prema zimskom izlasku Sunca. Ranih 1960-ih američki je astronom Gerald S. Hawkins izložio teoriju u kojoj je Stonehenge zvjezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti, a koja je danas veoma popularna. On je smatrao da su stari ljudi pomoću Stonehengea predviđali astronomske pojave, uključujući i zimski i ljetni solsticij te pomrčine Sunca i Mjeseca.

Današnji znanstvenici mogu samo nagađati o tome što je Stonehenge značio njegovim graditeljima i što ih je nagnalo da ulože toliko rada i pažnje njegovom stvaranju.

Do samog početka 20-og stoljeća, većina kamenja koja sačinjava Stonehenge nije se nalazila na svojim originalnim lokacijama . Razlog tomu je povećan broj posjetitelja toj lokaciji, a ti su se posjetitelji često penjali po monolitima i na taj su ih način pomicali. Provedene su 3 faze konzervatorskih radova vezanih uz štićenje Stonehengea od daljnjeg propadanja. Palo i oštećeno kamenje je vrlo uspješno i pažljivo zamijenjeno i postavljeno na originalne lokacije. Stonehenge je dodan u UNESCO-ovom popis Zaštićene baštine tijekom 1986. godine.

21.11.2006.

Stonehenge(1.dio)

Stonehenge je građevina iz neolitika i brončanog doba, smještena u okolini Amensburya u Engleskom okrugu Wiltshire, otprilike 13 km sjeverozapadno od Salisburya. Stonehenge je dodan u UNESCO-ovom popis Zaštićene baštine tijekom 1986. godine.


Prethistorijski spomenik na Salisburškoj nizini, sjever Salisburya, u jugozapadnoj Engleskoj koji datira od mlađeg kamenog do starijeg brončanog doba (3000.-1000. pr.Kr). Spada među megalitičke spomenike jer je građen od ogromnih kamenih blokova. Spomenik danas u ruševnom stanju, a nije poznato kojoj je svrsi Stonehenge služio, no smatra se u obredne ili vjerske svrhe.

On nema jedinstvenu strukturu, nego seriju struktura koje su izmjenjivane i ponovno građene tijekom perioda od 1500 godina. Malo je poznato o njegovim graditeljima. U 17. stoljeću engleski sakupljač starina John Aubrey izložio je teoriju da je to druidski hram. Druga je pretpostavka da su sami Rimljani sagradili spomenik. Obje su pretpostavke osporene u 20. stoljeću kada je dokazano da je Stonehenge sagrađen 2000 godina prije dolaska Druida i Rimljana na to područje. Danas se smatra da su neolitski narodi britanskih otoka započeli gradnju Stonehengea prije 5000 godina.

Iskopavanja Stonehengea 1950-ih su pokazala da je spomenik građen u tri glavne faze. Najranija je dovršena otprilike 2900. pr.Kr. Sastoji se od kružnog jarka promjera 110 m i dubine od 1,5 m. Arheolozi smatraju da su se kao motike koristili jelenji rogovi. U drugoj fazi koja je trajala od 2900. do 2500. pr.Kr. podignuto je više drvenih debla koje su stavili u središte jama. Na sjeveru odkud se ulazilo u hram su također podignute i grede. Stonehenge je uvelike promijenjen tijekom treće faze gradnje, koja je trajala od otprilike 2550. do 1600. pr.Kr. Otprilike 80 stupova (tzv. plavih kamena, zbog njihove boje) od vulkanskih stijena je podignuto u dva koncentrična kruga u središtu mjesta. Stupovi su stigli s planina Preseli u jugozapadnom Walesu, smještenih 220 km od Stonehengea. Prijevoz tih stupova, od kojih svaki teži 4 tone, bio je nevjerojatan pothvat te se odvijao po moru, rijekama i kopnu. Tijekom te gradnje ubrzo su stupovi maknuti i doneseni novi od druge vrste stijena, pješčanih, iz Marlborough doline, 40 km sjeverno od Stonehengea. 30 tih kamena je podignuto u krugu od 33 m promjera. Na njih su dodani još i "nadvratci" tvoreći tako prsten na stupovima. Tako dva stupa s gredom na njima tvore luk zvan trilithon (od grčkog što znači tri kamena). Od izvornih 30 danas stoji još 17 stupova i 6 "nadvrataka". Na sjeveroistoku se nalazi otvor te tako ima oblik potkove.


20.11.2006.

:)

:)

20.11.2006.

Angkor(Angkor Wat)(2.dio)

Narod je smio ulaziti samo u najdonju galeriju, okićenu prikazima iz svetih predaja. Poslije nekoliko desetljeća, nakon Angkor Wata, nastao je, za vladavine kralja Javavarmana VII. (1181.-1220.) grad Angkor Thom s okružjem hramova Bay-on. Javavarman bio je, suprotno od svojih predšasnika budist, "državni hram" Bayon bio je, dakle, posvećen Budi, a istodobno je svjedočio o kraljevoj snazi. Nastala su 52 četvorokutna tornja, ukrašena sa do 2,5 m visokim glavama koje su gledale na sve četiri strane svijeta. Preko 200 takvih kamenih lica su nabrojili. Njihov izraz odgovara izrazu budućih Buda, a pretpostavlja se da je kraljevo lice pritom bilo model.

Angkor je najprostranije područje hramova u Aziji. Kraj građevina Angkor Wata i Angkor Thoma našlo se u prašumi na stotine drugih hramova, pokrivenih reljefima i skulpturama, svjedocima visoke kulture naroda Kmer.

Oko godine 1000. moguće je da je Angkor s više od jednog milijuna stanovnika bio najveći grad na svijetu, veći od Staroga Rima. U posljednjih stotinu otkopali su francuski arheolozi što ih je prašuma prerasla i obnovili ponovo mnoge hramove. Zapisi su objasnili povijest Kmera. Pri tom su naišli pokoju zagonetku, koja je bila odgonetnuta tek tokom vremena.

Najveća zagonetka: od čega je umro Angkor? Bez sumnje su Kmeri raspolagali začudnom darovitošću. Tim je čudnovatija činjenica što su godine 1432. napustili svoj grad hramova. Ima veoma mnogo teorija koje objašnjavaju zastoje Angkor napušten. Je li zakazala životu potrebna opskrba vodom? Jesu li neprijateljski narodi Čam ili Taji napali bogatu zemlju? Jesu li se umorili bogovi-kraljevi neprekidno izgrađujući hramove? Jesu li religiozni uzroci igrali neku ulogu? Je li zemlja prestala da rodi rižom ili su nestali kao žrtve velikih pošasti?

Vjerojatno se to nikada neće saznati budući da nema nikakve pismene predaje. "Propala zemlja okamenjene fantazije", čini se, da će za vječna vremena zadržati svoju tajnu.

20.11.2006.

:)

:)

20.11.2006.

Angkor(Angkor Wat)(1.dio)

Uvod:Evo završio sam tekst o Angkor-i Wat na našem jeziku,ovo je prvi dio,drugi će biti objavljan naknadno.

Francuski istraživač Herin Mouhout iznenadio je jednim senzacionalnim izvještajem svijet. Bilo je to godine 1858. On je, pisao je, usred džungle Kambodže otkrio hram, koji da je veličanstveniji od svega što su i Grčka i Rim ostavili iza sebe.

Uskoro se pronašlo kako Angkor Wat nije nekakva jedinstvena stvar, već dio golemog kompleksa građevina hramova i palača izgrađenih u godinama 800. do 1200. na površini od gotovo 80 km2. Nešto kasnije došlo se do spoznaje kako je nekada u džungli Kambodže moralo biti izgrađeno na tisuće hramova, "čitava prašuma obrađenog kamena", a sve je to sačinio narod po imenu Kmer.

Iz zapisa u Angkoru ljudi su mnogo toga naučili o Kmerima. U vrijeme njihove vrhunske moći oni nisu samo obitavali u današnjoj Kambodži, već ih je bilo i u dijelovima Tajlanda, Laosa, Burme i Vijetnama. Njihova životna baza bilo je uzgajanje riže. Da bi postigli nekoliko žetava godišnje položili su goleme vodene rezervoare - u samom Angkoru našla su se dva takozvana "baraja" korita sa skoro 100 milijuna hl sadržine. Vladar u tog naroda imao je status boga-kralja; većina hramova prema tome nisu bile crkve u našem smislu, već su to bile narodu nepristupačne palače vladarevog kulta. U tornju hrama u Angkor Watu vjenčavao se kralj svake noći s duhom jedne zmije u koje je bilo devet glava, što mu se prikazivala u liku žene.

Najprije je oko godine 1050. nastalo brdo hrama Babhuon, građevina nalik na piramidu. Ta srazmjerno čedna građevina bila je poslije uključena u sklop Angkor Thoma. Pod Suryavarmanom II. (1113.-1146.) izgradili su raskošan predio Angkor Wata. To religiozno središte hinduističkih Khmera bilo je posvećeno bogu Višnu. Zidana u obliku "hrama-brda" građevina je simbolizirala središte univerzuma. Četverokutan zid koji ju je okruživao, 1000 m dug i 800 m širok, bio je okrunjen sa pet tornjeva. Gotovo nepregledan splet hodnika i terasa, pokrivenih bezbrojnim skulpturama, služio je kao stan bogu-kralju i hinduskim bogovima.


20.11.2006.

Machu Picchu

Machu Picchu (Machu Pichu).- Sveti grad Inka smjestio se na najvišem dijelu istočnih Andi, na istočnim padinama planinskog lanca Urubamba, na visini od 2.350 metara nadmorske visine. Machu Picchu je vjerojatno izgrađen oko 1300. godine, ali je ostao sakriven sve do 1911. godine kad ga otkriva Amerikanac Hiram Bingham.

Machu Picchu svjedoči o vremenu carstva Inka koje je bilo ogromno. Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave popločenih cesta, a građevinari su sagradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade.

Danas arheolozi tvrde da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili kao tajni ceremonijalni grad. Ostaci Machu Picchua odaju carski stil Inka kakav se može naći i na drugim mjestima nekad najveće države Novoga svijeta prije dolaska Europljana. No neobičan je po okolišu: smješten je usred bujne vegetacije koju natapa rijeka. Grad ima dvjestotinjak građevina smještenih po terasama i raspoređenih oko velikog središnjeg trga. Četvrti na koje je podijeljen uske su i izdužene tako da maksimalno iskorištavaju prostor. Postoje i terase izvan naseljenog dijela koje imaju kanale za natapanje. Na uzvisini u središtu grada nalazi se granitni monolit, možda žrtvenik, karakterističan za Inke, a možda i zvjezdarnica. Zidine Machu Picchua izgrađene su od orijaških blokova kamena. Podatak je još fascinantniji jer se zna da Inke nisu poznavali kotač ni željezno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu. Grad koji je četiristo godina bio zaboravljen u andskoj prašumi, čini se da je bio napušten još i prije nego što su carstvo Inka pokorili Španjolci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a ostalo je učinio građanski rat.


20.11.2006.

Otok Uskršnjih Statua(2.dio)

Postoji bezbroj teorija i bezbroj neuvjerljivih odgovora. Ipak, najnovija teorija koju su postavili americki naucnici, govori o njihovoj nevjerovatnoj slicnosti sa likovima sa statua, pronadenih u ruinama najstarijeg juznoamerickog grada Tiahuanakau. Ovaj grad na Andama, nalazi se u blizini legendarnog jezera Titikaka, u samom granicnom podrucju izmedu Perua i Bolivije, poznat je po cuvenoj Kapiji Sunca, najvrednijoj arheoloskoj ostavstini cije sifre i kodove znanost jos uvijek nije uspjela da desifrira. Povijest Tiahuanaka zadire u najdublje vrtloge vremene a puni sjaj dozivio je prije skoro tri hiljade godina. Njegovi hramovi, poplocani trgovi i velicanstveni kameni kipovi, svjedoce o visoko razvijenoj kulturi ciji su pripadnici oko 1100. godine iznenada napustili sve sto su do tada podizali i nestali u nepoznatom pravcu. Prema drevnim legendama, tada vladajuci bog-kralj Kon Tiki pretrpio je u jednom boju uzasan poraz i nakon toga se sa malobrojnom svitom prezivjelih povukao preko mora - mozda na Uskrsnje otoku?

Udaljenost – kako ce se ispostaviti - nije mogla da bude razlog koji bi to onemogucio. Norveski istrazivac Tor Hajerdal to je 1947. godine i dokazao sa svojim splavom Kon-Tiki, napravljenom prema antickom uzoru. Prepustajuci se pacifickim vjetrovima i morskim strujama, Hejerdal je uistininu sa peruanske obale uspio stici do Polinezijskog otocja.
Ako je stvarno bilo tako, onda se realno moze zamisliti da su relativno primitivni i gostoprimljivi polinezijski otocani kao bogove prihvatili bjegunce iz Tiahuanaka, koji su bili na visokom kulturnom nivou i koji su im podizali kamene spomenike nalik bogovima u koje su vjerovali. A ko su bili njihovi bogovi i odakle su dosli?
Najstarije legende najcesce govore o zagonetnim misionarima sto su stigli iz dalekih zvjezdanih prostranstava donoseci narodima Pacifika i Juzne i Srednje Amerike visoka znanja iz matematike, astronomije i graditeljstva.
Ali, ma kako vjerovatna bila ova teorija - covjek zasigurno nikada nece saznati da li je ona i tacna.

19.11.2006.

Otok Uskršnjih Statua(1.dio)

Nijedan otok na svijetu nije toliko usamljen kao sto je Uskrsnji otok. Smjesten je u beskrajnom Pacifiku, nasuprot cileanske obale, ali je od nje udaljen vise od 4000 kilometara. Prvi otocki susjedi nalaze se na sjeveru, u Polineziji, i udaljeni su gotovo nezamislivih 3800 kilometara. Zbog toga se na Uskrsnji otok rijetko dolazi brodom, a avioni na jedinoj avionskoj linija iz Santijaga (Cile) polijecu samo dva puta sedmicno. U njima je tesko dobiti mjesto i karte se nerjetko rezerviraju i godinu dana unaprijed.
Pored karakteristicne usamljenosti, Uskrsnji otok krije i nebrojne tajne. O njegovoj prastaroj zagonetnoj proslosti gotovo se nista ne zna. Ali se zna da je na otoku zivio narod koji je imao svoj jezik, svoju kulturu, svoju povijest i svoj jezik. Stoljecima su otocani na posebnim dascicama strpljivo biljezili kronike svog vremena, ali su katolicki misionari, proglasavajuci ih “davoljim djelom”, sve unistili i spalili, namecuci gostoprimljivim otocanima svoja vajerovanja. Tako su zavrsili najdragocijenija svjedocanstva iz historije najmisterioznijeg otoka na svijetu.


Posjetioce Uskrsnjeg otoka najvise fascinira uobicajni prizor: svuda, duz kamenitih obala uzdizu se kameni dzinovi, “moai”, nerjetko i 22 metra visoke statue od otvrdlog vulkanskog kamenja. Ima ih ukupno 276 i ocigledno predstavljaju ljudska tijela sa duguljastim glavama, velikim usima i ovalnim ocima cije su bjeonjace pravljene od morskog sedefa. Osim toga, 53 kamena kolosa imaju na glavi i cudnovate crvene kamene sesire,
Niko danas ne zna tacno u koju su svrhu preci danasnjih stanovnika ostrva pravili "kamene bogove", niti koga su ti sutljivi kolosi uopste predstavljali. Po misljenju vecine istrazivaca, oni nikako ne predstavljaju otocane, jer tipicni oblik lica kamenih statua uopste ne odgovara njihovom obliku lica.

Da li su ti kipovi, koji kao da cuvaju Uskrsnje ostrvo, okamenjeni drevni astronauti, mozda portreti bica iz nekog stranog svijeta, iz dalekih zvjezdanih prostranstava, kako misli svajcarski pisac Erih fon Deniken? Ili je mozda ova jedinstvena galerija pod vedrim pacifickim nebo, okamenjeni spomenar koji nas podsjeca na mocne stanovnike ledendarne Zemlje Mu, pacificke verzije Atlantide? Ko su i sta su ti nijemi kameni dzinovi? O cemu sanjaju i sta nam porucuju?

19.11.2006.

:)

:)

19.11.2006.

Angkor(Angkor Wat)

UVOD:Tekst je na engleskome,ali je u pripremi tekst i na našem jeziku.


There are two great complexes of ancient temples in Southeast Asia, one at Bagan in Burma, the other at Angkor in Cambodia. The temples of Angkor, built by the Khmer civilization between 802 and 1220 AD, represent one of humankind's most astonishing and enduring architectural achievements. From Angkor the Khmer kings ruled over a vast domain that reached from Vietnam to China to the Bay of Bengal. The structures one sees at Angkor today, more than 100 stone temples in all, are the surviving remains of a grand religious, social and administrative metropolis whose other buildings - palaces, public buildings, and houses - were built of wood and are long since decayed and gone.

Conventional theories presume the lands where Angkor stands were chosen as a settlement site because of their strategic military position and agricultural potential. Alternative scholars, however, believe the geographical location of the Angkor complex and the arrangement of its temples was based on a planet-spanning sacred geography from archaic times. Using computer simulations it has been shown that the ground plan of the Angkor complex – the terrestrial placement of its principal temples - mirrors the stars in the constellation of Draco at the time of spring equinox in 10,500 BC. While the date of this astronomical alignment is far earlier than any known construction at Angkor, it appears that its purpose was to architecturally mirror the heavens in order to assist in the harmonization of the earth and the stars. Both the layout of the Angkor temples and iconographic nature of much its sculpture, particularly the asuras (‘demons’) and devas (‘deities’) are also intended to indicate the celestial phenomenon of the precession of the equinoxes and the slow transition from one astrological age to another.


17.11.2006.

MOGUĆI popis novih sedam svjetskih čuda

Mnogi stručnjaci,arheolozi,i historičari,smatraju da će najvjerovatnije ovako izgledati popis novih 7 svjetskih čuda:

1.Hagia Sophia

2.Taj Mahal

3.Angkor

4.Kineski Zid

5.Machu Pichu

6.Piramide u Gizi

7.Kremlj i Crkva Svetoga Vasilija

Mada,izgleda da postanu sedam svjetskih čuda još imaju:Alhambra,Akropolj.Grad Petra,Koloseum,i Chichen Itza.

17.11.2006.

Koloseum(1.dio)

U aticko doba,izgradjen je Koloseum elipsoidnog oblika.Gradnja je trajala 10 godina i to je bila najveca gradjevina.Koloseum je visok 160 stopa, sa cetiri sprata prozora,svodova i kolona.Oko 50.000 posjetilaca sa oznacenim kartama ulazilo je kroz 76 ulaza koji su se nalazili na prizemlju.Dva glavna ulaza koriscena su za ulazak imperatora i gladijatora.Posjetioci su se penjali strmim strpenicama do svojih mjesta.Mjesta su bila odredjena prema tome ko je kojoj drustvenoj klasi pripadao.Drveni pod bio je koriscen da bi prikrio prostor u kojem su se nalazili gladijatori i zivotinje.

16.11.2006.

Mekka(Mecca)

UVOD:Kako neki nebi rekli da zanemarujem islamske građevine,i prelijepe gradove,evo nešto o Mekki,najsvetijem i najljepšem gradu Islama.


Mekka (Makka al-Mukarrama)
je grad s oko 1,4 milijuna stanovnika (2003.) koji se nalazi u zapadnom dijelu Saudijske Arabije. Grad je udaljen oko 100 km od Crvenog mora.

Mekka slovi za jedno od svetih mjesta u Islamu i svake godine je cilj hodočašća (Hadž), koje je obaveza za one muslimane koji imaju mogućnosti to obaviti. Svake godine, za vrijeme muslimanskog mjeseca Zu-l-Hidždže-a preko tri milijuna hadžija se okupi u Mekki obavljajući Hadždž. Tokom godine hodočasnici takođe posjećuju Meku u obredu zvanom Umra.

Vrlo malo nemuslimana je vidjelo ili sudjelovalo obredu Hadždža, pošto je ulaz u Mekku strogo zabranjen za nemuslimane. Najpoznatiji od njih je Sir Richard Burton, koji je godine 1853. predstavljajući se kao afganistanski Musliman boravio u njoj, da bi to sve poslije opisao u svojim bilješkama.

Najsvetije mjesto u samoj Mekki je Mesdžid-ul-Haram, sagrađen u sadašnjem obliku godine 1570. (978. godine po muslimanskom kalendaru). Četverokutnog je obilka i okružen kamenim zidovima. Najsvetije mjesto samog Islama, Kaaba, je u središtu dvorišta Mesdžid-ul-Harama. Jedno od mjesta koje Muslimani jako cijene je i Zem-Zem izvor.

16.11.2006.

Crkva Svetoga Petra

Uvod:Iako je Crkva Svetoga Petra najveća i najljepša crkva Kršćanstva,nje nema na popisu za sedam novih svjetskih čuda.Iako je nema,ona je sigurno jedan od najljepših građevina na svijetu,pa evo malo i o njoj:

Povijest bazilike je duga, a započinje u IV. stoljeću. Pa ipak, tek su u XVI. stoljeću započeli radovi na njezinome širenju kako bi mogla primiti veći broj vjernikâ.

U to je vrijeme bio običaj nacrte kojima se baziliku željelo učiniti ljepšom, proslaviti izradom prigodnih medalja. Danas te medalje opisuje knjiga koju je objavila Vatikanska apostolska biblioteka, a koja je 11. travnja predstavljena u Vatikanu. U subotu nakon Uskrsa 1506. godine, točnije 18. travnja, papa Julije II. je postavio temelj za izgradnju nove bazilike, na mjestu na kojemu je, nakon mučeništva, bio pokopan sveti Petar. Hram koji je dao izgraditi car Konstantin, 326. godine, na grobu apostolskoga prvaka, stoljećima je bio ruševan; trebalo ga je stoga učiniti ljepšim, veličanstvenijim, kojemu će se diviti najviše u cijelome svijetu.Od tada je svaki nacrt, bilo kakvo proširenje i drugi arhitektonski radovi u Bazilici svetoga Petra, bili su prikazani na prigodnim medaljama. Stotinu i šezdeset godina nužnih za ostvarenje najveće crkve kršćanstva, obveza koja je obuhvatila dvadeset i dvojicu papâ, bezbrojne arhitekte i umjetnike, među kojima Bramantea, Raffaella, Michelangela, Portu i Maderna – o svemu tome govori više od stotinjak medalja sakupljenih u knjizi „Tu es Petrus“ (Ti si Petar). Knjigu je pripremio Giancarlo Alteri, konzervator apostolske zbirke medalja u Vatikanskoj biblioteci.


15.11.2006.

Kineski Zid

Kineski zid predstavlja obrambeni zid s kulama, u sjevernoj Kini.Izgrađen je prema naredbi prvog cara ujedinjene Kine,Shi Huang Dija.Gradnja zida započela je na sjevernoj granici carstva s 300.000 radnika i nepoznatim brojem političkih zatvorenika.Udaljenost promatračkih kula,od kojih je većina visoka 12,2m,nije bila duža od dvostrukog dometa strijele,tako da ni jedan dio zida nije ostao neobranjen.U svakoj od tisuću kula mogla se smjestiti manja vojna postrojba koja je mogla biti opremljena zalihama dovoljnim da se izdrži četveromjesečna opsada. Zid ja dugačak 2450 km, visok 16m, a širok od 5 do 8m. Podignut je za spriječiti prodor nomadskih ratnika iz središnje Azije. Zidan je u III. stoljeću prije Krista, a današnji oblik dobio je u XV. st. Predstavlja najveće zidine na svijetu.





Crvena linija predstavlja kineski zid

14.11.2006.

Kip Isusa Spasitelja

Uvod:Tekst ispod je na engleskome jeziku,zato jer informacije koje sam našao na našem jeziku su ili nebitne,ili je tekst premali.Tako,oni koji ne znaju čitati engleski,sorry.


The famous statue in Rio de Janeiro, Brazil, that many people see on TV is actually called the statue of Christ the Redeemer. It is located at the top of the Corcovado Mountain and is 710 metres high up. The statue shows Jesus standing upright with his arms outstretched to either side, supposedly representing welcoming arms. The Jesus statue has become a beacon for the Brazilian city and is now world famous.

The statue was designed by a Brazilian by the name of Heitor da Silva Costa. As well as sculpt the 38 meter high statue he also oversaw the construction from 1926 to 1931 as he was also an engineer. The span of the statue from finger tip to finger tip is an incredible 28 metres. At the bottom of the Jesus statue there is also a small chapel which can accommodate around 150 worshippers.

For tourists visiting Rio de Janeiro as visit to the statue is a must! The left arm points to Rio de Janeiro's north zone, the right to the south zone. It offers breath-taking views of the city such as downtown Rio, the bay, Sugarloaf Mountain and Copacabana and Ipanema Beaches.


14.11.2006.

:)

:)

14.11.2006.

Glasajte za svoju građevinu..

U zadnjem boxu će te vidjeti  poruku:"GLASAJTE ZA SVOJU OMILJENU GRAĐEVINU".ISPOD TOGA SE NALAZI LINK,KOJI JE OZNAČEN RIJEČJU "OVDJE",KLIKNITE NA NJU,I AUTOMATSKI ĆE TE DOSPIJETI NA STRANICU NA KOJU MOŽETE DA GLASATE,PRVO ĆE TE SE MORATI REGISTRIRATI,A ONDA MOŽETE GLASATI!

...Be part of   making the history!

14.11.2006.

Taj Mahal(2.dio)

Sedam godina prije konacnog zavrsetka radova Shah Jahan je svrgnut sa prijestola od strane sopstvenog sina iz prvog braka. Bacen je u tamnicu odakle je, bivsi Maharadja, kroz resetke mogao gledati gradnju Mauzoleja, koji ce postati jedan od najljepsih spomenika ljubavi, kojeg su Indijci nazvali srcem Indije.
San od mramora se ostvario. 1666 godine umro je i Shah. Sahranjen je pored svoje zene u Kraljevskoj Palati.
Na njihovoj grobnici je upisano:"Svijet je most. Predji ga. Na njemu nemoj nista graditi. Traje samo jedan tren".
Taj Mahal, smjesten pored rijeke Jamuna u Agri, ne moze se opisati samo kao jedna lijepa palata ili spomenik, ona znaci puno vise. Kraljevska palata je spomenik ljubavi, i oni koji ne vjeruju u pravu ljubav, kada vide jedno takvo djelo i cuju ovu pricu sigurno ce se zamisliti.
Svako ko se priblizi tom mjestu, koje poput magneta privlaci mnoge iz cijelog svijeta, osjeca ga i vidi drugacije, jer se boje mramorne gradjevine mijenjaju svakim danom i u svako godisnje doba zbog razlicitih uglova pada svjetlosnih zraka, ali svi su jedinstveni u misljenju da se radi o neponovljivom djelu. Iz njega izbija neka posebna snaga koju svaka bezgranicna ljubav posjeduje i daje joj izgled - ne mauzoleja - nego dvorca u kojem su dvoje zaljubljenih nasli svoj vjeciti dom, otvoren za sve romanticne duse ovoga svijeta.



14.11.2006.

OVO PONAVLJAM(OPET)...

Vidim da mi još uvijek neki daju prijedloge da stavim određene građevine na popis nominiranih za novih 7 svjetskih čuda.OVO PONAVLJAM PONOVO OVAJ SPISAK NISAM JA SASTAVIO,PA DA MOGU DODAVATI GRAĐEVINE,OVAJ SPISAK OD 21 GRAĐEVINE SU SASTAVILI NAJPOZNATIJI ARHITEKTI,UMJETNICI,I ČELNICI UNESCA.DOLJE SAM STAVIO LINK SA STRANICOM NA KOJOJ MOŽETE GLASATI ZA SVOJU OMILJENU GRAĐEVINU,ZNAČI ZA OVA ČUDA MOGU GLASATI SVI LJUDI NA OVOM SVIJETU,A POPIS NOVIH 7 SVJETSKIH ČUDA ĆE BITI OBJAVLJEN SREDINOM SLIJEDEĆE GODINE  ,A OBJAVIĆE IH GLAVNI STRUČNJACI UNESCA U LISABONU.

13.11.2006.

Taj Mahal(1.dio)

Nije interesantna samo arhitektura jedne od najpoznatijih palata svijeta, nego i cijela prica ili, mozemo reci bajka kakvih ponekad i u stvarnosti ima. Gradjevinu je Maharadja Shah Jahan podigao svojoj lijepoj zeni, perzijskoj princezi - Mumtaz Mahal, sto u prevodu znaci Kraljica Palate, za koju se borio punih pet godina dok je napokon nije mogao ozeniti (1628). Palata je trebala da bude vjencani poklon onoj koju je volio iznad svega, ali sa gradnjom se pocelo tek tri godine kasnije.
Angazovan je u to vrijeme najpoznatiji i najtrazeniji arhitekt, Ustad Ali iz Perzije. Maharadja je bio presretan, jer se uskoro trebalo roditi i njihovo prvo dijete. Sve je izgledalo kao pocetak jedne prelijepe bajke, ali dogodilo se nesto sto nitko nije ocekivao. Prilikom rodjenja djeteta umrla je njegova Kraljica, i palata koja se u to vrijeme i otpocela sa gradnjom, postala je Mauzolej. Na gradjevini je radilo preko 20 000 radnika iz raznih krajeva Indije. Skupi mramor i najljepsi kamen je dovucen iz centralne Azije i Indije. Za transport sluzilo je preko 1000 slonova.
Taj Mahal se gradio bez predaha pune 22 godine.



13.11.2006.

Kip Slobode(2.dio)

Za pomoc, Bartholdi se obratio jednom od najvecih inzenjerskih genija, covjeku koji ce nekoliko godina kasnije Parizu dati njegov simbol - Eiffelov toranj. Alexandre-Gustave Eiffel smislio je slozeni zeljezni skelet na koji je svaka bakrena ploca, potom, zasebno bila pricvrscena. Sistem je sredisnjim pilonima dopustao da nose tezinu bakra. Premda je debljina bakrene oplate iznosila tek jednu osminu inca, s dodatkom Eiffelove celicne strukture, kip je tezio preko 200 tona. Bio je gotov 1884, u Parizu. Potom rastavljen i u 214 sanduka poslan u Ameriku. Tu ponovno sastavljen, bio je svecano otkriven 28. listopada 1886. Na ploci, koju Liberty drzi u svojoj lijevoj ruci, stoji datum: 4. srpanj 1776...Za tu svecanu zgodu, ogromno lice Slobode bilo je prekriveno jednako ogromnom trobojnicom. Bartholdi, cija je zadaca bila povuci konop i otkriti lice, toliko je bio uzbudjen da je to ucinio prije vremena - usred govora americkog predsjednika Grovera Clevelanda.



Od podnozja do vrha baklje, bakreni kip Slobode visok je 46 metara...Za mladu americku pjesnikinju, Emmu Lazarus, koja je, za kampanje prikupljanja novcanih sredstava za podnozje kipa, napisala i darovala pjesmu "Novi kolos", kip Slobode nije bio samo obicna metalna matrona. Ta "mocna zena s bakljom", bila je za Emmu Lazarus "Majka svih izbjeglica", koja put svijetli "beskucnicima, olujama nanijetima". Rijeci "Novog kolosa", Emme Lazarus, uklesane su u podnozje spomenika. Zadnju strofu zna svaki Amerikanac:"Daj mi svoje umorne, svoje siromasne, svoje scucurene mase koje zude da slobodno disu/Bijedan otpad s tvojih preplavljenih obala/ Posalji ih meni, te beskucne, olujama nanijete/Dizem svjetiljku nad svojim zlatnim vratima."

Zamisljen kao spomenik americkoj neovisnosti, Statue of Liberty danas znaci puno vise. Rijeci Emme Lazarus, uklesane u podnozje 1903, potvrdjuju sponu s milijunima emigranata koje je docekala na vratima njihovog novog doma. Gotovo 40% svih koji danas zive u Americi, porijeklo vuce od onih koji su se iskrcali na Ellis Islandu, u sjeni kipa Slobode, "Majke svih izbjeglica".

12.11.2006.

Kip Slobode(1.dio)

Najveci je u svijetu izradjen od metala. Podsjeca na jedno od sedam svjetskih cudesa, Kolosa, na ulazu u rodsku luku. I pravo je cudo inzenjerstva! No, prije nego sto je sve to postao, bio je samo ideja. A ona se rodila jedne veceri, u Francuskoj, godine 1865.

Edouard de Laboulaye, istaknuti profesor prava i strucnjak za americku povijest, predlozio je drustvu za stolom, u svojoj kuci nedaleko Pariza, da u Americi treba podignuti spomenik idealima inspiriranima americkom i francuskom revolucijom. (U Americi, ti ideali su doveli do stabilne demokracije, dok je revoluciju u Francuskoj slijedila "krvava vladavina terora", katastrofalni Napoleonovi ratovi i desetljeca losih vlada.) Podizanje spomenika americkoj neovisnosti moglo je, mozda, Francuskoj otvoriti oci i pomoci joj da shvati gdje je to ona skrenula s puta. Laboulaye je cijelu stvar zamislio kao "zdruzeni napor", zajednicki rad obiju zemalja.

Jedan od gostiju za stolom, uspjesni, mladi, neoklasicisticki kipar - Frederic-Auguste Bartholdi, tako se zagrijao za ideju da ju je u sebi gajio sljedecih 20 godina. Uplovivsi u njujorsku luku, samo nekoliko godina nakon vecere u kuci Laboulayea, Bartholdi je znao da je sanjanom spomeniku nasao savrseno mjesto. Tamo, gdje ljudi po prvi puta ugledaju Novi svijet! S otoka Bedloe, u njujorskoj luci, otoka danas poznatog pod imenom Liberty Island, kip Slobode bacat ce svijetlo u svijet. Dar Francuske Americi bit ce dobrodosli svjetionik slobode evropskim emigrantima. Bit ce simbol ljubavi za slobodu, ljubavi zajednicke objema zemljama!

Za Laboulayea i Bartholdija dosao je trenutak da se stara ideja konacno prenese u stvarnost. Trenutak je donio i neke izazove: Amerikance je trebalo nagovoriti da prihvate dar i da za njega nadju pravu lokaciju; trebalo je prikupiti novac u Francuskoj i u Americi. Francuzi su, za izradu kipa, prikupili $400.000, Amerikanci, za izradu podnozja, 27 metara visokog - $300.000. Trebalo je napraviti nacrt, mukotrpnim ga procesom uvecati i, konacno, odrediti vrstu internog sistema koji ce podrzavati tone bakra za oplatu kipa.


12.11.2006.

Obavijesti:

1.Sad sam vidio da me je neko odstranio sa svoje liste prijatelja,nek mi ostavi u kom zašto me je odstranio sa liste.

2.Ovo poručujem svima koji me stave u listu prijatelja:Ja ću sve vas staviti na moju listu,samo dok uhvatim vremena,neke sam već stavio.

3.Od danas se tekst na mom blog ne može selektirati.

4
.Uživajte u boravku na mome blogu!

12.11.2006.

Kremlin(Kremlj) i Crkva Svetoga Vasilija

Kremlj je najstariji dio Moskve koji datira još od osnivanja grada 1147. godine, a nalazi se u samom srcu grada, na vrhu brda. Kremlj je utrvrđenje okuženo širokim crvenim zidom na kojem se nalazi 20 kula. Kompleks se sastoji od sijajćih, pozlaćenih crkava i palata, muzeja i rezidencija, sabornih holova i raznih kulturno-istorijskih spomenika. Tron Ivana Groznog nalazi se u jenoj od katedrala, a također i mnogih drugih vladara. Unutar Kremlja nalazi se i Armoury palata, najbogatiji i najstariji muzej u kojem se nalazi kolekcija blaga kao što su dijamantski tronovi, kraljevske kočije i poznata zlatna Faberžejeva jaja. Tu se nalazi i zgrada koja sadrži dijamant od 180 karata.

Crkva Svetoga Vasilija je možda najljepša pravoslavna crkva u svijetu.Sastoji se od jedanaest malih kapela koje se ukrštavaju jedna u drugu.Postoji priča da je nakon završetka gradnje,Ivan Grozni naredio da se oslijepe arhitekti koji su je gradili,samo zato da nebi sagradili išta slično crkvi.Crkva je danas pravoslavna katedrala i velika je atrakcija Moskve.





12.11.2006.

Alhambra

Najpoznatiji dokaz islamske arhitekture u Evropi, slika prosle snage i velicine vec spoljasnjoscu ocarava grandioznoscu crvenih tornjeva i zidina. "Kalat Al-hambra", crvena kula, nazivali su Mauri palatu ciji se unutrasnji zidovi cine kao da su stvoreni od briselske cipke. Granada, danas grad od gotovo 160 000 stanovnika i glavni grad Gornje Andaluzije, zadobila je tek poslije pocetka arapske vladavine nad Spanijom (711.godine) vece znacenje.

"Ko nije vidio Granadu i Alhambru, nista nije vidio", tvrde stanovnici tog grada.


12.11.2006.

:)

:)

11.11.2006.

Hvala svima,i da odgovrim nekima...

Prvo:Hvala svima na komentarima,i podršci.Drugo:tatinamaza me je pitala što ne pišem o Visećim(ili semiramidinim) vrtovima.Odgovor:Moj blog se zove 7 NOVIH svjetskih čuda,znači NOVIH,ne starih,na ovom blogu se predstavljaju građevine koje su nominirane za novi popis.Što se tiče 7 svjetskih čuda Antike,o njima ću pisati kasnije,POZZZ svima,i lijep boravak na mom blogu!

11.11.2006.

Piramide u Gizi(2.dio)

ZNAČENJE RIJEČI "PIRAMIDA"

Znacenje same rijeci moze se protumaciti na vise nacina,.jer jos nije utvrdjeno iz koje je rijeci nastala rijec piramida. prema jednom shvatamju nastala je prema grckom:pyros=vatra,amyd=srediste,piramida znaci u sredistu vatre,instrument koji stavlja tri elementa:vodu,zrak i zemlju u samo srediste svega:u vatru.Po antickom ucenju vatra je univerzalna energija i snaga koji daje zivot svim stvarima i bicima.po drugom je pak rijec  piramida izvedena od grcke rijeci PYRAMIS (mnoz. pyramides). Ne cini se, medjutim, da ta grcka rijec ima korijen u egipatskoj rijeci MR (izgovara se mer), koja oznacava strukturu na cijoj su kvadratnoj bazi stranice u obliku trokuta.Moguce  je i da je preteca rijeci pyramis rijec PER-EM-US. Doslovno prevedena, oznacava "ono sto ide (ravno) prema gore". Na zalost, znacenje sloga US nije poznato pa je stoga ova rijec samo djelomicno jasna. U svojoj knjizi "Ancient Egypt: The Light of the World", Gerald Massey nudi sasvim drugacije tumacenje porijekla rijeci piramida. On smatra da je ta rijec slozenica od grcke rijeci PUR (izgovara se pir) sto znaci "vatra", i egipatske MET, koja znaci "deset" odnosno mjera. Stoga on zakljucuje da rijec piramida oznacava deset osnovnih vrijednosti (mozemo reci zakonitosti) u kruzenju Zodijaka, a koje je postavio bog vatre, Sunce. Rijec bi  ,onda prema G. Massey ,u doslovnom prijevodu znacila "mjera vatre koja se javlja u deset pojavnih oblika".

11.11.2006.

Piramide u Gizi(1.dio)

U najvecoj oazi Africkog kontinenta, u dolini života uzdizu se iz mora pijeska tri vjecna, spomenika- misteriozne piramide Gize . Tri piramide sagradjene u dolini Gize dobile su ime po njihovim graditeljima - Keopsu(Velika piramida), Kephrenu i Mikerinosu. Ukljucujuci i Sfingu, svima su nam dobro znane.Piramide u Gizi razlikuju se od ostalih piramida sirom  Egipta posavršenom uglu od 52 stepena kod piramidi u Gizi. Gornji prolazi, odaje i zračni kanali Velike piramide nisu nikad otkriveni od strane faraona te su ostali jedinstveni u istoriji Egipta. Staro vjerovanje da je Velika piramida grobnica Keopsa sada je potpuno opovrgnuta. Takodjer je potpuno jasno da piramide u Gizi trebaju biti proucavane u kontekstu visoko napredne civilizacije koja je prethodila ranijoj civilizaciji 4000 godina prije nove ere. Arheoloska je cinjenica da je misteriozno utvrdjeni grad “Jericho” izgradjen prije 8000 godina prije nove ere. 1991. godine je saznano da geoloski nalazi upucuju da Sfinga datira iz istog razdoblja.

 

11.11.2006.

Iznimka:

Ako želite recite mi kojih bi vi 7 građevina izdvojili sa popisa,tj.Kojih sedam građevina bi vi izdvojili među 21 građevine koje su nominirane.pozzz,UGODAN BORAVAK!

11.11.2006.

Hvala vam

Vidim da sam dospio među preporučene blogove,svima koji su me preporučili želim zahvaliti,a i pozvati druge da me preporuče,UŽIVAJTE U BORAVKU NA MOM BLOGU.Još jednom HVALA SVIMA!

11.11.2006.

Neki nisu prošli:

Kao što neki znaju ljudi iz cijeloga svijeta su prije početka glasanja mogli predložiti građevine.Ljudi iz cijeloga svijeta su predložili preko 200 građevina,a stručni ljudi na čelu sa bivšim predsjednikom UNESCA,su tu listu suzili na 21 građevinu.Među njima nema Mosta GOLDEN GATE,nema još mnogo poznatih građevina.

11.11.2006.

Akropolj(Akropol)(2.dio)

Partenon je glavni i središnji dio Akroplja!

Partenon
, nestvaran u svojoj jednostavnosti oblika, građevina koja je poznata širom svijeta po svojoj arhitektonskoj ljepoti i harmoniji, je hram koji je posvećen djevici (grčki parthena - djevica) Atini.

Sagrađen je od Pendelijskog mermera u dorskom stilu na istom mjestu gdje su se prethodno nalazila dva starija hrama.

10.11.2006.

Akropolj(Akropol)(1.dio)

Akropolj, 156 metara visoka litica od krečnjaka kruniše glavni grad Grčke, Atinu.

Jasno vidljivi iz bilo kog dijela Atine, savršeno uravnoteženi i blještavo bijeli stubovi Partenona, ponosno se uzdižu naspram plavog neba u pozadini, kao besmrtni simbol
ljudskog duha i genijalnosti.


Ova velika litica prvi put je nastanjena u neolitskom periodu, prije 6000 godina. Ničim ometano doseljavanje, do sredine 6-og vijeka p.n.e, doprinijelo je proširivanju grada. Atina se proširila do padina Likavitosa i planine Imitos.

Prvi hramovi od kamena, koji su zamijenili hramove od drveta, izgrađeni su početkom 6-og vijeka p.n.e.

Za vrijeme Persijskih ratova Akropolj je bio opljačkan (480 - 479 godine p.n.e). Veličanstveni spomenici koji se danas na ovim prostorima mogu vidjeti datiraju iz zlatnog Periklovog perioda kada su obnovljeni, oko 460 - 429 godine p.n.e.

Od tog doba, i tokom cijelog Srednjeg vijeka, Akropolj je ostao skoro netaknut. Mnogobrojni osvajači izvršili su dodatna utvrđivanja, ukrašavanja i izmjene na Akropolju.

10.11.2006.

Hagia Sophia(Aja Sofia,Sveta Sofija)

Samo 39 dana od velikog požara koji je uništio dobar dio građevine započela je rekonstrukcija i crkva je dobila današnji izgled. Ovo predivno, velelijepno zdanje, naziv Hagia Sofia nosilo je do turskog osvajanja kada je preimenovano u Aja Sofia, što je turski pandan nazivu Sveta Mudrost . Prilikom izgradnje donošen je vrijedan mermer iz svih kutova imperije. Stubovi koji su krasili unutrašnjost građevine donijeti su iz hramova u Heliopolisu, Efesu i Delfima dok su glavni dijelovi izgrađeni od cigle. Konstrukcija čuvene crkve trajala je pet godina, na njoj je radilo hiljadu majstora i deset hiljada radnika. Uz pompeznu ceremoniju otvorena je 27. decembra 537. u doba cara Justinijana.


Kao središte crkvenog života Istočnog carstva crkva je tokom istorije doživljavala velike uspone i padove. Ovde su krunisani bizantijski carevi, a narod se tokom vijekova molio za hljeb "nasušni". Najveće razaranje i vandalsko rušenje Hagia Sofia doživjela je 1204. kada su križari sa zapada opljačkali sve što je moglo da se odnese i uništili sve što nije moglo da bude ponijeto. Crkva se od ovog pustošenja nikada nije oporavila u pravoj mjeri. Prema nekim podacima, prilikom osvajanja Istanbula Mehmed Drugi Osvajač je našao ruinirano zdanje četvrte po veličini crkve u svijetu. On je svoje ljudi koji su u petak došli na molitvu odveo u Hagia Sofiu i pretvorio je u džamiju.



10.11.2006.

Početak :)

E ovako,kao što većina zna skoro je počeo natječaj za izbor 7 novih svjetskih čuda,listu nominiranih možete vidjeti u boxu,ja ću se potruditi da na ovom blogu bude što više korisnih informacija i nadam se da će mi blog biti uspješan.....



.

NOMINIRANI ZA IZBOR 7 NOVIH SVJETSKIH ČUDA SU:
1.Hagia Sophia

2.Akropol

3.Kremlin i crkva Svetog Vasilija

4.Kip Isusa Spasitelja

5.Koloseum

6.Neu-schwanstein dvorac

7.Eifelov Toranj

8.Stonehenge

9.Alhambra

10.Veliki Kineski zid

11.Kiyomizu Hram

12.Sidneyska Opera

13.Angkor

14.Taj Mahal

15.Timbuktu

16.Grad Petra

17.Piramide u Gizi

18.Otok Uskršnjih Statua

19.Machu Pichu

20.Chichen Itza

21.Kip Slobode

GLASAJTE ZA SVOJU OMILJENU GRAĐEVINU:
AKO ŽELITE GLASATI,KLIKNI OVDJE

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
65730

Powered by Blogger.ba